BIJELO- CRVENA, POLJA HRVATSKA
NA DRESU SJETE ME
DA JA VOLIM TE.
IGRAJTE ZA NJU, NAŠU VOLJENU,
NEK JAČE KUCA TO
SRCE VATRENO!!!!
****
ŽUTO LIŠĆE JESENI
ŽUTO LIŠĆE JESENI,
NIKAD NE ZAZELENI,
A SVE PRVE LJUBAVI
UMIRU KO CVIJETOVI.
TI I JA SMO MOGLI SVE
DA SMO SE SRELI RANIJE ,
ALI VATRA NE MOŽE
DA OTOPI STARE SNIJEGOVE!!!
****
BITI ĆE BOLJE
ŠTO SI DALJE
TO SI BLIŽE
ŠTO SI GORE
SVE SI NIŽE
IDEŠ LIJEVO
SVE JE DESNO
ŠTO JE ŠIRE
VIŠE TIJESNO
VIDIŠ BIJELO
DOĐE CRNO
NEMA VJETRA
SVE JE BURNO
MISLIŠ TOPLO
ONO HLADNO
ČEKAŠ DOBRO
STIGNE GADNO
I KAD TRČIŠ
KASNO STIŽEŠ
I PO SUHOM
TI SE KLIŽEŠ
ALI BUDI COOL
DOBRE VOLJE
NOVO SUTRA
NOSI BOLJE
I KAD NEMA, NEŠTO DOĐE
I NAJRUŽNIJE JEDNOM PROĐE
I U KRIVU ZNA DA ŠTIMA
I IZ SVEGA IZLAZ IMA
Idealan muškarac je onaj koji ne pije
ne karta, ne okreće se za drugim ženema,
ne svađa se i - nema ga.
(M.Dietrich)
Potpuno dobro odgojen muškarac
živi kod svoje ljubavnice, a
umire kod svoje žene.
(Becque)
Muškarac je star onoliko koliko se osijeća starim,
a žena koliko staro izgleda.
(Collins)
Najmuževnija osobina je nježnost.
(A.Mudrić)
Muškarci se obmanjuju svojom pameću,
kao što se žene obmanjuju svojom ljepotom.
(L.Marin)
Samo slabići traže od svojih žena
bezuvijetnu predaju kao svoje pravo;
to je poniženje za oboje.
(Tagore)
Tek dah žene čini te muškarcem.
(Michelet)
Muškarac je naj slabiji kad mu lijepa žena
šapuće da je snažan.
(R.Burton)
Muškarci nikada nisu nježniji nego
kad im oprostimo prolaznu avanturu.
(de Lenclos)
Kad bi muškarci bili tako dobri ljubavnici kao što pričaju,
žene ne bi imale vremena ni za počešljati se.
(Guitry)
Muškarac nipošto ne želi biti prijatelj neke žene
ako može biti njezin ljubavnik
(Balzac)
Muškarac koji je uspio do starosti ostati stvarno
zaljubljen u svoju ženu,
vjerovatno je često bio na službenom putu
(Mikesh)
Muškarca uvijek više privlači žena koja se interesira za njega,
nego žena koja ima lijepe noge
(Kurtlen)
Kako da razumijem ovo: ubiti se zbog jedne žene...?
A gdje su ostale?
(T.Ujević)
Muškarca treba odgajati za borbu,
a ženu za odmor ratnika.
Sve ostalo je glupost.
(Nietzsche)
Razlog da muškarci kod žena više cijene ljepotu nego inteligenciju, je taj, da na svijetu ima više glupih nego slijepih
(Vilmorin)
Pošteni muškarci ljube žene.
Oni koji ih varaju, obožavaju ih.
(Beaumarchais)
Zašto se zgodne žene udaju za dosadne muškarce?
Jer se inteligentni muškarci neće ženiti zgodnim ženema.
(Maugham)
Muškarac je zadovoljniji kad je na stolu dobar ručak,
nego da njegova žena govori latinski.
(Johnson)
Sa ženama i neobrazovanim ljudima je najteže izaći na kraj.
Kad ste intimni sa njima, oni postaju drski,
kad ih ignorirate oni se uvrijede.
(Confucius)
stuci ženu svaki dan.
Ako ne znaš zašto, ona će sigurno znati.
(arapska izreka)
Bez žena i vina nema veselja.
(nizozemska izreka)
Ljepota čestite žene je vrlina,
ljepota bludnice je kvaliteta.
(ruska)
Nek vas Bog čuva zlih žena,
dobrih se čuvajte sami.
(židovska)
Najbolja žena je ona
koja slušajući zna zapovijedati.
(latinska)
Žene su kao tijesne cipele:
jedva čekamo da ih se riješimo.
(Chaplin)
Ako žena nađe ljubavnika, moguća su dva razloga:
ili je sita svog muža ili nije.
(Likok)
Žena se može izlječiti od svake umišljene bolesti,
ako joj kažete da je to znak starosti.
(Fallaci)
Žene se dijele na udovice i one koje rade na tome.
(nepoznati autor)
Nema gnjeva nad gnjevnom ženom.
(Biblija)
Žene nam rijetko kada oproste ako smo ljubomorni,
ali nam nikada neće oprostiti ako to nismo.
(Toulet)
Kad nebi bilo žena
dijamant bi bio običan kamen.
(Hugo)
Muškarci uvijek žele da budu ženina prva ljubav.
Žene žele da budu njihova posljednja ljubav.
(Wilde)
Bila je u cvijetu mladosti, tek rascvalih latica, a luda za životom.
U želji da svaku minutu iskoristi do zadnje sekunde, najčešće je varala i gazila upravo samu sebe.
Iskorištavala je apsolutno sve što joj se nudilo.
Jedne noći, kad je imala 16 godina i nije još ni znala što je život, dogodilo joj se.
Ono nešto.
Ono o čemu se ne priča.
Ono što je po defaultu ženska krivica, ono što se dešava lošim curama koje nisu u krevetu do ponoći.
Bila je na rođendanu onoga kojeg je u tom trenu voljela...
Porječkali su se, a ona se, ne znajući za drugi način, musavo okrenula na peti i izašla s drugim u noć.
Rekao joj je da će je samo otpratiti kući, a ona mu je vjerovala.
Popustila je nagonu i odobrila poljubac.
Nije ju zasmetala ni njegova ruka na tek procvalim grudima.
Ali onoga trena kad se ta ista ruka spustila među noge, na vruće gaćice, jasno i glasno je rekla NE!
To NE, svjesna je, i ne želi da ju se uvjerava u suprotno, nažalost je izrečeno prekasno.
Vi već sad vjerojatno mislite: "Pa sama si je kriva, zašto je uopće dopustila poljubac?"
Tvrda, užarena zvijer rovala joj je po utrobi, dok je svakim atomom svog bića-sad kad je ionako bilo kasno, pokušala uživati.
Nakon zakopčavanja hlača i niti poljupca za laku noć, sa posramljenim izrazom lica ostavio ju je samu, na goloj, surovoj hridi, te proklete burne noći.
Zakopčala je majicu i suknju i bosa sa cipelama u rukama, krvavih osjećaja koji su se cjedili iz nje, plazeći joj po nogama, krenula kući.
Bura joj je ostavljala slane kockice na licu kao podsjetnik na ono što nije željela pamtiti, na ono što je znala da će ju možda i proganjati.
Na ono što se desilo, a mislila je da je sama kriva.
Jedan delete ili reset uistinu bi joj, u tom trenu bio dobro došao.
Nije zaboravila i trebao joj je netko da je sasluša, utješi, čuje...
No već na prvom priznanju doživjela je ruglo i nož u leđa.
Danas to zna samo par osoba, koje ju razumiju, koje ju nisu osudile, koje ju vole.
Ne želi sažaljenje jer je to preboljela, zakopala ga je duboko u prošlosti i srušila taj most iza sebe.
Ili se samo zavarava?
Ili ju još krvavo boli dok se uvjerava da je snovi koje ponekad sanja ne diraju i ne bude po noći?
Uvjerena je da je čak i u tom trenu bila jača od njega.
Nije mu pokazala bol, nije pustila niti suzu dok je rovao po njoj.
I da ga danas vidi, nasmiješila bi mu se i stisla ruku...jer je jača od njega i jer njega to vjerojatno boli više nego nju.
Imala je sreće.
Nije ju pritisnuo nožem uza zid i podijelio s prijateljima.
Nije ju bacio krvavu iza kontejnera niti ju ostavio vezanu na sramotu gredu.
Ali ju je ranio svejedno.
Psihički.
Slomio joj samopouzdanje i napuknuo dostojanstvo.
Al ona i dalje živi, s njime duboko u sebi, zakopanom u tamnoj škrinji s lokotom čiji je ključ bacila daleko....
I nosi osmjeh na licu...smije se svojoj djeci.
A onima koje ste to isto prošle i koje to isto čeka želi(m) reći:
"Pričajte i ne zatvarajte se u sebe. Tražite onoga tko će vas razumjeti dok ga ne nađete.
Nemojte graditi zidove oko sebe jer će ih jednom biti teško srušiti.
I volite, volite iznad svega.
Niste same.
I niste krive.
Jer NE znači NE!"
Jedna ljubavna priča
Mislim da je bilo vrijeme da vam ispričam priču..
Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeći nju...
Ustvari da krenem od početka
Tog jutra sam krenuo da kupim cigarete u obližnji dućan, koji je kao i uvijek bio krcat starinama što su se muvali tamo cijeli dan. Sjedili ispred dućana, žicali pare za pivu koju bi odma naiskap popili, pa u roku od minute krenuli u potragu za novom. Već sam ih znao po imenu: Žuti, Joso, Vlaho i Topić. A tko ih ne bi kad koliko god pijani znali su tko je gdje i s kim šta radio. Naša Informativna Služba. Ponekad ih je čak i policija dolazila pitati za pomoć kad je bilo neko sranje u kvartu.. Ukratko znali su sve.
Te noći bila je pretučena.
Nisam za to niti znao dok me Joso nije povukao za ruku i rekao mi sto je bilo. "Mali jucer je bilo sranje kod Andreje." Matej, njen bivši je čekao kod njene kuće da se pojavi. Sam Bog zna šta je htio od nje. Tamo negdje iza ponoći, ja sam radio, Ivan moj susjed ju je pratio kući. Pouzdan mali, znao sam da će ju čuvati. "Ivan je u bolnici" nonšalantno je rekao Žuti. "Koj’ kurac" pomislio sam. No priča se već izvrtjela u mojoj glavi.
Matej ju je čekao, ona je došla s Ivanom, ovaj je poludio i prebio ga. Puko je definitivno. Otkako mu je stara poginula, stari mu se propio, Andreja prekinula.. više nije bio svoj. "Neće to samo tako proći!" Joso me je pogledao kroz krvave oči, što od alkohola, što od nespavanja i prošaputao.. "Pazi se mali, znaš da nije sasvim svoj."
Krenuo sam prema njenoj kući..
Ako je dobro bit će doma, ako nije ubit ću ga.
Kucam... ponovo...
Zvonim... nitko ne otvara.
Idem oko kuće na stražnja vrata, možda su u vrtu. Nema nikoga, sve je zatvoreno. "Andreja!" poviknuo sam.. nema odgovora.. "Andreja!!" Susjedina mala je izašla u dvorište: "Saša dođi.. Andreja je u Draškovićevoj, starci su kod nje, nije dobro... "
Ovaj dio se niti ja ne sjećam najbolje. Znam da sam nešto promrmljao i otrčao doma po auto. "Šta joj je.. Šta joj je.." mislio sam cijelim putem do bolnice
Ušao sam u onaj smrad sterilno čistog prostora koji se može osjetiti samo u bolnicama. Smrad kemikalija pomiješan sa hrpom staraca koji šire osjećaj, ne miris, osjećaj truleži. Nešto je govorila, nisam je bas doživljavao. Gledao sam u punu čekaonicu jeli tu Tomo, njen stari ili majka teta Katarina. "Izvolite" i ruka na mom ramenu me prenulo iz tog stanja. Pogleda ne mičući s čekaonice pitao sam "Andreja Marić, gdje je?" "Ne znam" bio je odgovor. "Šta ne znaš, koj’ kurac stojiš tu, pogledaj mater ti jebem blesavu!!" "Kako se ti to razgovaraš! Je li?!" odgovorila mi je brkata sestra u bijelom... "Jučer je dovezena, Andreja Marić, gdje je?!" U tom trenutku sam snimio njenog starog kako izlazi kroz vrata i ide prema aparatu za kavu.. "Striček Tomo" uzviknuo sam i potrčao prema njemu.. "Gdje je?" pitao sam, ali vidjevši suze u njegovim očima ostao sam skamenjen. "Saša.. Matej je jučer... Potres mozga... vilica... kritično.." je bilo sve sto sam čuo... "Gdje je?!" kroz suze sam prozborio "Gdje je?!". Odveo me gore na prvi kat, a svaki korak je bio teži od drugoga. Teta Katarina je stajala pored vratiju i gledala u njih. Na njoj se vidjelo da je tu cijelu noć proplakala. "Teta Katarina" rekao sam i primio je za ruku.. Ona me zagrlila i kroz jecaje sam čuo kako šapće njeno ime "Andreja.. moja Andreja". Ostao sam s njima jer za drugo nisam imao snage.
Njene oči, miris njene kose, njen osmjeh koji sam gledao dok sam je držao u svojim rukama su mi konstantno letjeli kroz glavu.
Točno se sjećam svakog trenutka, koji sam proveo s njom. I dan danas kada osjetim parfem koji je nosila stanem i sjetim se..
Doktor je došao kasnije i pozvao Tomu da dođe. Nešto mu je prošaptao, a on je zaplakao i pao na koljena. Teta Katarina me uhvatila za ruku i zavrištala. Ja sam samo bespomoćno sjedio tamo, ne vjerujući dok su mi suze klizile niz obraze.
Odveli su ih da ju vide posljednji put, a ja sam ostao sjediti na stolici; ne shvaćajući.. kako??.. Zašto??
Ustao sam se i nogama kao od olova, korak po korak boreći se sam sa sobom ušao u sobu.
Ležala je na krevetu, plava kosa koju je uvijek držala u repu bila je raširena po jastuku. Usnice koje sam ljubio bile su plave, lice blijedo, bez boje. A njene oči koje sam satima bez prestanka gledao bile su zatvorene. Izgledala je kao mali Anđeo, kao da spava, a ja sam čekao samo da otvori te oči i da se nasmije.. Ali nije.. Više nikada…
Ušao sam s smiješkom u tu malu prostoriju nakrcanu ljudima, svi pomalo pripiti pjevali su neke pjesme. Pogledom proletjeh kroz sobu tražeći nju...
....Kad odjednom suze su krenule teći niz moje lice kada sam se sjetio da je nema. Da je nema u mojim rukama, da nema onog smiješka kojeg je čuvala samo za mene, da nema tih usnica niti tih očiju..
I plakao sam....
I plačem i dan danas kad se sjetim, makar je prošlo puno vremena..
I plakat ću..
Jer ja ju.. još uvijek Volim.
Drhte ruke, oko moje plavo
Oj rakijo, odnio te đavo
Mlad sam momak velika je steta
Sto po mozgu rakija mi seta
Duni vjetre preko jetre
Umrijet cu od bola
Izgorjelo sve od alkohola
Trosio sam cajeve od Nane
Ali nisam zalijecio rane
Rakija se priblizila dusi
Crna mi se cigerica susi
Duni vjetre preko jetre
Umrijet cu od bola
Izgorjelo sve od alkohola
Nekako bi mogo bez duvana
Bez rakije ne mogu ni dana
Rakija me uzela pod svoje
Sad mi pare konobari broje
Duni vjetre preko jetre
Umrijet cu od bola
Izgorjelo sve od alkohola
NEMAM POJMA ŠTA DA PIŠEM, PA EVO VAM ONDA JEDNA PRIČA...
SMEĐA DJEVOJČICA
Sjedila je sama na klupici jedne škole. Oči su joj bile vlažne, a na čelu se očitavale bore tuge, tužne stvarnosti. Njegov lik je lebdio pred njezinim očima. Nasmijano biće bez bola, bez tuge, kao u snu... Okrenula je prvu stranicu dnevnika s željom da barem u mislima bude s njim, u njegovom toplom zagrljaju... Bilo je već kraj ljeta kad su počeli izlaziti. Išli su u istu školu samo je on bio godinu dana stariji. Kad je počela nova školska godina bili su stalno zajedno i nestrpljivo su čekali zvona. Sve je tao brzo prolazilo... Okrenula je treću stranicu dnevnika gdje je pisalo: "NOVA GODINA 31.12" Sklopila je dnevnik. Te večeri trebao je doći. Minute su prolazile, ali on se nije pojavio. Uskoro je bilo pola deset. Digla se sa klupice, na kojoj je sjedila. Polazeći kući, čula je njegov glas, objašnjenja, isprike, suze, smijeh i poljupce. Sve je opet bilo u redu, sve je zaboravila u njegovom zagrljaju, iako je znala da laže... Nije htjela pokvariti Novu Godinu!!! Uskoro su počeli ljetni dani. Tiho je rekao "Htio bih ti nešto reći." Znam, ne trebaš mi ništa reći!!! Ostat ćemo prijatelji! Iako je boljela ta riječ. Dugo bi u noći plakala, a kad bi ujutro ustala jastuk bi bio mokar od suza... Bio je raspust. U razgovoru s prijateljicama bi ga zaboravila, al čim bi razgovor prestao, tko zna po koji put bi okrenula svoju posljednju stranicu dnevnika koji bi je vraćao u stvarnost!!! Opet je počela škola. Više nije bilo one Ane koja bi nasmijavala cijeli razred, postala je povučena, zatvorena.... Nije bilo onih smeđih očiju koje su otkrivale nemir i veselje. Ana se ponosila, al nije voljela kada bi joj netko rekao da je djevojčica. Ponekad bi joj bilo drago kad bi bila u njegovom društvu. Jednog dana svi su se skupili u hodniku. Tamo je bio i njegov razred. Anin najbolji frend slavio je rođendan. Dobacivao je Ani: "Ana, što je s onom smeđom djevojčicom, zar je umrla??? Gdje su one vesele smeđe oči???" Ona mu je prišla, nježno ga zagrlila i rekla: "Nikad nemoj zaboraviti onu smeđu djevojčicu, koja je umrla...!!!" Odmaknula se da bi mu i drugi čestitali, a onda je ugledala njega... Nervozno je gasio cigaretu, a kad bi podigao glavu, pogledi bi im se sreli. Frend joj je dobacio lutkicu koja joj je ispala iz ruke. Ana je napravila korak nazad... Bio je to posljednji korak života. Pred njom je bila nepomična dubina smrti, svi su vrisnuli vidjevši je kako pada niz stepenice, a ona nije čula nijedan jauk, nijedan jecaj... Krv joj je oblila lice. Ana - Ana - čulo se jecanje prijateljica... Osjetila je da joj je netko podigao glavu... Otvorila je oči i ugledala njega... Nije mogla zadržati suze... Tiho mu je šapnula "ZBOGOM" i krenula u potpuno nepoznati svijet... Onaj dan kad je bila sahrana, kiša je neprestano i neumorno lijevala.. Duga kolona mladića i djevojaka, išlo je za kovčegom
......SMEĐE DJEVOJČICE .............
Autorica: Draga Valjak
More diše, (koji) spava,
a na srid kanala, gajeta je stala.
Di san ja, di si ti,
pokaj mora, na vrh bora, slavuj piva,
još te tako volim mila,
u daljini, ispod sunca, letiš ti.
Opet zvone stara zvona,
a ja ne znam di si prva ljubavi.
Možda ispod neba plava
s nekim spavaš ti!
More diše, slavuj piva,
a na srid kanala ja i moja gitara.
Di san ja, di ti si,
pokraj mora, pored bora,
zori zora, ti si zvizda jutarnja.
U daljini, sve do neba, letiš ti.
Opet zvone stara zvona,
a ja ne znam di si prva ljubavi.
Možda ispod neba plava
s nekim spavaš ti.
Tužno zvone kampanela,
bolje da se nismo sreli
jer ispod neba plava
s nekim spavaš ti.
Kad Severina rivom hoda,
cila riva blista
tad prenosi se slava
našeg bilog mista.
Kad Severina gradom prođe
to je ponos Splita
baš je Seve slavna poput druga Tita.
REF :
Severina, Severina
Ti si bomba, ti si mina
Pjevala bi muškardina
Severina, Severina
Severina, Severina
Moj je greban, tvoja bina
Ja bi s tobom htija sina
Severina, Severina
Kad Severina bluzu skine,
čovik dušu proda,
zvište tad mornari
i mašu joj sa broda.
Kad severina mini skine
barjak se probudi,
ludi noćni provod cili Hajduk nudi
REF: …
Kad Severina gliser vozi,
valovi se pjene,
O Kriste ti pomozi
da provoza i mene.
Kad Severina ljubav vodi
ujeda i grebe
jer voli naša Seve da se dobro j…
Opis bloga
Ovdje ću pisati pjesme i priče, ali i sve čega se god sjetim! Pozz!
O meNI:
Ime:M@j@
God.:15
Datum rodenja:26.5.1991.
Razred:8.c
Skola:1. OŠ
Volim:decke, zezenciju,izlaske,lude provode, prijatelje, ljeto, more
Prijetelji:Tajci ,Tinček, Bobo, Ivana, Matea, Krks, Tea,Ančica, Veks, Drkenzi , Stef, Marko, Buby...
Naj grupa:The Black Eyed Pease
Naj pjesma: Puno njih
Naj pevacica:Fergie...
Omiljena knjiga:Margaret Clark: Opet na pravom putu (Dnevnik djeteta s ulice), Vražji otok
Klub za koji navijam:Din@mo
Najzgodniji igrači: Cristiano Ronaldo, Harry Kewell, Francesco Totti, Michael Owen,Ronaldo, Ronaldinho